Europa ima problem s gorivom: ne zna koliko ga zapravo ima

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen izjavila je u srijedu da sukob EU košta gotovo 500 milijuna eura dnevno zbog viših troškova energije, dok je američki predsjednik Donald Trump naložio svojim suradnicima da se pripreme za dugotrajnu blokadu Irana koja bi mogla dodatno poremetiti globalna energetska tržišta.

„U Europi imamo pregled i obveze za svibanj i lipanj… što će se dogoditi nakon toga teško je predvidjeti“, rekao je Tobias Meyer, izvršni direktor DHL Grupe, tijekom susreta s novinarima kojem je prisustvovao POLITICO ranije ovog mjeseca. „Postoje strateške rezerve, ali nema puno uvida u to koliko ih je već potrošeno.“

Vlasti EU nisu potpuno u mraku. Informacije o državnim zalihama nafte i plina uglavnom su transparentne i ažurne, dok nacionalni dužnosnici redovito razmjenjuju informacije, a kompanije povremeno dobrovoljno otkrivaju podatke o vlastitim zalihama.

"Kad bi slavine mogle presušiti?"

No izvan toga, dužnosnici koji žele znati kada bi slavine mogle presušiti imaju vrlo malo informacija — slijepa točka koja riskira da ih ostavi nesposobnima za prepoznavanje nestašica ili ih prisili na donošenje hitnih odluka na temelju nepotpunih podataka.

Na sastanku na visokoj razini prošlog mjeseca ministri iz Belgije, Nizozemske i Španjolske upozorili su na te nedostatke u znanju i pozvali EU na bolje koordinirano praćenje i analizu u stvarnom vremenu, posebno kada je riječ o rafiniranim proizvodima, prema zapisnicima koje je vidio POLITICO. Grčki predstavnik čak je predložio Komisiji uspostavu WhatsApp ili Signal kanala između država članica i izvršnog tijela EU-a.

„Imamo vrlo ograničeno znanje o tržištu i podatke za plin i naftu“, rekao je jedan visoki dužnosnik europskog ministarstva energetike, govoreći pod uvjetom anonimnosti. „Naše znanje o tome što se stavlja na tržište, povlači i šalje različitim rutama… očito postoji manjak praćenja tržišta.“

Dizel i mlazno gorivo - posebna nepoznanica

Kada je riječ o rafiniranim gorivima poput dizela i mlaznog goriva, slika je posebno nejasna. EU se prvenstveno oslanja na Eurostat i koordinacijske sastanke s državama članicama kako bi procijenio razine opskrbe. No većina zaliha nalazi se izvan vidokruga, u raspršenim komercijalnim skladištima u raznim sektorima, dok tvrtke nerado otkrivaju osjetljive poslovne podatke koje nisu zakonski obvezne prijavljivati.

Čak su i podaci Međunarodne agencije za energiju — koja je prošlog mjeseca koordinirala povijesno oslobađanje 400 milijuna barela nafte — nužno ograničeni iz tog razloga, rekao je dužnosnik Komisije. IEA nije odgovorila na upit za komentar.

„U idealnom svijetu imali bismo pristup savršenim informacijama“, dodao je dužnosnik Komisije. „Ali na kraju, sve ovisi o informacijama koje dobijemo. I čuo sam kolege kako izražavaju istu zabrinutost — nadamo se da imamo prave podatke.“

Komisija priznala manjak informacija

Od početka rata ministri energetike pozivaju Europsku komisiju da ojača sposobnost procjene zaliha diljem kontinenta — u podzemnim skladištima, spremnicima u lukama, supertankerima uz europske obale te skladištima u zračnim lukama i uz ključne plinovode.

Sama Komisija priznala je manjak informacija i predstavila planove za „Opservatorij za goriva“, koji bi „pratio proizvodnju, uvoz, izvoz i razine zaliha goriva za promet u EU-u“, slično američkoj Upravi za energetske informacije.

„Naravno da želimo imati bolji pregled situacije s gorivima u EU-u“, rekla je glasnogovornica Komisije Anna-Kaisa Itkonen. „Radimo na tome, ali prerano je reći kako će to funkcionirati.“

Plin je najlakše pratiti

Plin je najlakše pratiti, iako ne savršeno. Pravila uvedena nakon nestašica uzrokovanih ruskom invazijom na Ukrajinu 2022. obvezuju države EU-a da do zime napune skladišta na 90 posto kapaciteta. To znači da EU ima bolji uvid u količine plina, iako i dalje slabo prati protok i trgovinu.

Eurostat također prati naftne derivate, ali ažurira podatke rijetko i neredovito. Posljednji sveobuhvatniji skup podataka datira iz siječnja, prema analitičarki Ani Mariji Jaller-Makarewicz.

Tada je većina zemalja EU-a imala zalihe za najmanje 90 dana, uglavnom sirove nafte, dizela i sirovina, uz ograničene količine benzina i mlaznog goriva.

Što se dogodilo nakon toga? „Vrlo je teško dobiti ažuran pregled“, rekao je drugi visoki dužnosnik. „Znamo koliko bi trebali imati, ali koliko stvarno imaju u bilo kojem trenutku — to zapravo ne možemo znati.“

Praćenje rafiniranih proizvoda poput dizela, benzina i mlaznog goriva još je teže. „Privatne kompanije ne žele dijeliti informacije“, rekao je treći dužnosnik.

„Nažalost, to su informacije koje nam neće podijeliti“, rekao je Alain Mathuren iz FuelsEurope, dodajući da ih njegovo udruženje ionako ne bi tražilo zbog pravila tržišnog natjecanja.

Magla rata

Ono što je poznato nije osobito ohrabrujuće, piše POLITICO.

Zalihe plina bile su niske i prije napada na Iran — ispod 30 posto kapaciteta. Njihovo punjenje ovisi o tržišnim poticajima, ali rat prijeti poremetiti tu dinamiku.

Promjene na globalnom tržištu dodatno kompliciraju situaciju. Tankeri više ne idu iz Europe u Aziju, već izravno iz Afrike i SAD-a.

Isporuke su i dalje unutar petogodišnjeg prosjeka, ali Europa dobiva manje nego što bi mogla.

Zalihe sirove nafte mogu se pratiti gotovo u stvarnom vremenu putem satelita, ali to ne vrijedi za sve lokacije.

Praćenje mlaznog goriva puno je teže i temelji se uglavnom na dobrovoljnim podacima kompanija.

S druge strane, neke sirovine poput nafte za petrokemiju lakše je pratiti, a europska industrija čak trenutno ima koristi zbog zatvaranja Hormuškog tjesnaca.

„Gubitak proizvodnje s Bliskog istoka znači da europske tvornice trenutno imaju bolje marže“, rekao je analitičar Kplera.

No i ti podaci dolaze uz ogradu.

„Treba ih uzeti s dozom opreza“, rekao je. „Biste li uložili životnu ušteđevinu na temelju njih? Ne. Ali daju dobar smjer.“